„Čovjek je veći no što je historijski zabilježeno. Prava veličina je anonimna. Cilj života nije znanje ni moć, već dobrota.“ (Antun Gustav Matoš)
Samoborska Gimnazija ponosno nosi ime Antuna Gustava Matoša već 17 godina i djeluje pod geslom: Bonis quod bene fit, haud perit. (Što se dobro učini dobrima, ne propada.) Plaut
Iz godine u godinu naša Gimnazija bilježi zapažene rezultate u odgoju i obrazovanju. Naši učenici imaju izvrsna postignuća na školskim, županijskim i državnim natjecanjima uspješno upisuju na fakultete i uspješno se upisuju na željene fakultete.
„…Među visokoplasiranim na listi prema uspjehu na eksperimentalnoj maturi ima i učenika iz škola koje u javnosti nisu toliko razvikane poput Gimnazije Čakovec, Gimnazije Velika Gorica ili Antuna Gustava Matoša u Samoboru.“ (Jutarnji list, 10. rujna 2008.)
Povijest samoborskog školstva bogata je i burna kao i povijest samog grada Samobora. Predaja govori da su sa odgojno-nastavničkim radom najprije započeli župnici i to već u XIII. stoljeću. Pismenog dokumenta nigdje nema kada je otvorena prva škola u Samoboru, no zasigurno je da ju je grad imao u prvoj polovici XVI. stoljeća: spominje se 1535. godine, a polazila su je djeca svih staleža. 1955. godine idejna skica buduće samoborske Gimnazije oduševila je samoborske građane. U rujnu 1958. godine otvorena je Gimnazija u Samoboru.
Školske godine 1977./1978. zbog reforme školstva maturirala je zadnja generacija učenika Gimnazije Samobor kao i u svim ostalim gimnazijama.
U prvih dvadeset godina rada u Gimnaziji je u 17 generacija maturiralo 837 učenika, od kojih je većina nastavila daljnje školovanje na studiju. Danas veliki broj njih radi na području grada Samobora.
Krajem 80-tih u sklopu srednjoškolskog centra upisano je nekoliko razreda opće i prirodoslovno-matematičke gimnazije, čime ponovo započinje gimnazijsko obrazovanje učenika u Samoboru.
U posljednjih petnaest godina u Gimnaziji je maturiralo oko 1175 učenika, a oko 235 maturanata bilo oslobođeno mature. Od svih učenika 98% nastavilo je daljnje školovanje na različitim studijima. U duhu samoborskog kraja gimnazijalci najčešće upisuju pravni, ekonomski, filozofski fakultet i sve druge studije.
Danas Gimnaziju pohađa 291 učenik u 11 razrednih odjela s programom opće gimnazije. Školsku godinu odličnim i vrlo dobrim uspjehom završava prosječno 75% učenika. Učenici koji su tijekom svih ovih godina pohađali našu školu postali su ugledni i priznati ljudi i stručnjaci. Neki od njih sada su profesori naše Gimnazije. U prvi razred školske godine 2009./2010. planiramo upisati 84 učenika uz bodovni prag od 50 bodova.
Svi bivši i sadašnji profesori, učenici, njihovi roditelji i mnogi drugi uložili su i ulažu mnogo truda, znanja, vještina i poleta za ostvarenje cilja. Svi su oni važni, svi oni imaju zapažene rezultate. Profesori ih obično vide nakon mnogo godina rada, a učenici neki još u gimnaziji a neki mnogo kasnije ovisno o složenosti njihovih ciljeva.
Što to održava na životu entuzijazam svih tih ljudi u nekoj, pa i ovoj školi?
„Da, ubija me kritika, i da, plaća je mala pa iako znam da bih u nekim drugim poslovima brže napredovao i bolje zarađivao… ne, ne bih želio raditi ništa drugo jer ni u jednom poslu ne bih mogao naći ono profesionalno zadovoljstvo koje imam kad puna učionica mladih ljudi dolazi do spoznaje na koju sam ih uspio pozvati.“ – kaže jedan mladi „nerazvikani“ profesor samoborske Gimnazije.
Kad god upitam maturante ili bivše učenike što bismo još mogli učiniti kako bi mlađi učenici lakše stizali do mature, obično slijedi ovakav odgovor: „Profesorice, nema tu pomoći. Vi znate da su adolescenti po definiciji u otporu prema svemu a često i prema sebi samima. Profesori zaista čine sve što je potrebno ali učenici moraju proći kroz svoje manje ili veće adolescentne krize.“
O, kako je to jednostavan i temeljit odgovor na ona pitanja: kako je, unatoč svemu, entuzijazam ipak opstao u školi?… i, zašto smatramo važnima i one učenike čija je adolescentna kriza bila jača od našeg entuzijazma?…
Djeca rastu od roditeljske ljubavi i zagrljaja.
Kao što roditelji odgajaju svoje dijete više onim „možeš ti to…“, tako i samoborska Gimnazija očekuje isto to od grada Samobora i bliskog nam Zagreba, a gimnazijalci od svojih profesora.
Tekstovi: Tatjana Doračić, prof., Petar Smontara, prof. i brojni drugi profesori.
Crteži: Romina Galović, 4. b
Uredila: Lidija Komljenović, prof., školski psiholog Gimnazije A. G. Matoša u Samoboru