Dana 19. 10. 2018. pojedini učenici četvrtih razreda Gimnazije Antuna Gustava Matoša te učenici Strukovne i Ekonomske škole u pratnji profesora, generala Rudija Stipčića, njegove supruge i članova udruge HVIDR-a Samobora i Svete Nedelje uputili su se prema gradu Gospiću. Prvo odredište bilo je spomen obilježje žrtvama stradalim u operaciji Medački džep. Tamo su nas srdačno dočekali pripadnici 9. gardijske brigade koji su nam svojim proživljavanjima u ratu objasnili što se tamo zbilo. Međusobno nadovezujući se, branitelji su objasnili operaciju Medački džep te je svatko od njih ispričao svoja osobna iskustva i subjektivna sjećanja i shvaćanja. U daljini, s mjesta gdje smo se nalazili nazirao se Velebit na kojemu se 1993. godine nalazila Hrvatska policija koja je obavila odličan obavještajan posao i bez koje bi danas Gospić bio drugi Vukovar, grad koji je pao. Srpska vojska isplanirala je napad na grad Gospić u 6 sati, no, zahvaljujući policiji na Velebitu, hrvatski su vojnici bili obaviješteni te su iznenadili Srpsku vojsku napadom u 5 sati, sat vremena ranije nego što su Srbi planirali svoj napad. Jedan je branitelj rekao kako on sebe i općenito branitelje ne shvaća najvećim herojima Domovinskog rata, rekao je kako je to zasluga svih ljudi u državi 90-ih godina, naveo je kako su morali postojati i pekari koji su pekli kruh za gladne vojnike na ratištu, osobe koje su radile u trgovinama, civili u gradovima i selima kojima je, kako navodi, bilo mnogo gore nego vojnicima na bojištu jer nisu znali kada mogu očekivati granatu koja će im razoriti kuću, nisu mogli znati hoće li ih netko upucati na ulici, ili kada će doći grupa ljudi s ciljem da ih opljačka i ubije. Branitelj je spomenuo i događaj koji se nedavno dogodio, Svjetsko prvenstvo u Rusiji i doček Vatrenih u Zagrebu 16. 7. 2018. te je istaknuo da bi takvo zajedništvo Hrvata koji se ne srame voljeti svoju državu i ponosno držati hrvatsku zastavu trebalo biti običaj tijekom svakog državnog praznika. Napomenuo nam je kako se ne smijemo sramiti svoga grba, šahovnice i zastave koja je bila natopljena krvlju kako bi danas mogla predstavljati neovisnu, suverenu i samostalnu Hrvatsku.
Preživjeti rat i obraniti državu zasigurno nije bilo lako, a branitelji su nam rekli da su to uspjeli samo jer su vjerovali jedni u druge, jer su se međusobno smatrali prijateljima i jedni drugima čuvali leđa, a osim prijateljstva čvrsto su vjerovali u Boga i oko vrata nosili krunice. Za kraj su učenici položili vijenac i svijeće ispred oklopnog transportnog vozila „Krešimir“ i odali počast poginulima u Domovinskom ratu.
Nakon toga, otišli smo prema obližnjem mjestu Bilaj, gdje smo obišli pećinu sv. Stjepana u koju su se ljudi sklanjali za vrijeme Domovinskog rata i koja je jedinstvena po tome što se i danas u obilježavanju sjećanja na Domovinski rat u njoj služe mise.
Sljedeće odredište koje smo posjetili bila je rodna kuća Oca Domovine Ante Starčevića. Tamo smo od predavača čuli Starčevićev životni put i razgledali kuću koja je danas preuređena u muzej. Posljednja postaja bilo je Majerovo vrilo, vrelo rijeke Gacke na kojemu smo se zadržali kako bismo uživali u toj prirodnoj ljepoti i kristalnoj čistoći spomenute ličke rijeke. Puni dojmova i novih spoznaja vratili smo se u večernjim satima u Samobor.
I. B., 4. B
